PROMOVIRANA KNJIGA GODINE IZ OBLASTI NAUKE U BiH U 2010. GODINI
U subotu je u hotelu „Senad od Bosne“ pred oko stotinjak ljekara i medicinskih radnika iz cijele Bosne i Hercegovine i okruženja promovirana knjiga Ultrazvučna dijagnostika abdomena, knjiga koja je od Udruženja izdavača i knjižara BiH nagrađena kao najbolja u oblasti nauke objavljena u prošloj godini u našoj zemlji. Riječ je o izuzeznom pionirskom poduhvatu u ovoj oblasti, koju je, nakon osamnaestogodišnjeg iskustva u primjeni ultrazvuka kao dijagnostičke metode, priredila dr. Slavica Mirić-Beneš sa saradnicima – najboljim stručnjacima iz ove oblasti iz naše zemlje, Slovenije, Srbije i Hrvatske. Dr Mirić već 18 godina kroz kurseve, seminare i školu ultrazvuka edukuje ljekare i studente u BiH kako da ovladaju ovom metodom i kako da je najefikasnije primijene u dijagnostici i svakodnevnom radu. Oko projekta je okupila najeminentnija imena iz regiona ponudivši nauci jedno rijetko i izuzetno izdanje, koje, kako je istakla dr Nizama Salihefendić, koja se netom vratila sa svjetskog kongresa ljekara, predstavlja izuzetno dostignuće i u svjetskim razmjerama.
O knjizi je govorio jedan od recenzenata, dr Muharem Zildžić, istakavši da je „Ultrazvučna dijagnostika abdomena“, vrijedan tekst, udžbeničkog ranga, koji na sustavan i sveobuhvatan način obrađuje temu ultrazvučne dijagnostike abdominalnih organa. Uz karakteristike ultrazvučnog prikaza normalnih organa i tkiva, kao i patologijskih promjena, knjiga sadrži vrlo vrijedne opise i sheme načina izvođenja ultrazvučnog pregleda, što je od velike pomoći posebice onima koji se tek počinju baviti ultrazvučnom dijagnostikom ovog područja.
O ovom izuzetnom izdavačkom poduhvatu izdavačke kuće „Bosanska riječ“ iz Tuzle, i zaslugama dr Mirić-Beneš u uvođenju ultrazvuka u dijagnostičku praksu u BiH, govorili su još i dr Duško Vasić, direktor dobojske bolnice i Prim. dr Nedžara Hukić-Suljkanović, šef odjeljenja za opću internu medicinu u tuzlanskom Domu zdravlja, također jedna od koautorica projekta. Istaknuli su da, ovako koncipirana, knjiga pored stručnog značenja ima i doprinos praktičnoj medicini gdje se može koristiti kao bazični vodič za ultrazvučnu dijagnostiku patoloških stanja organa abdomena.
U povodu obilježavanja Dječje nedjelje Narodna biblioteka „Dositej Obradović“ u Novom Pazaru organizirala je gostovanje istaknutog bosanskohercegovačkog književnika za djecu, Šime Ešića. U veoma ugodnoj atmosferi, kakvu Ešić uvijek neusiljeno i neposredno uspostavi u kontaktu s djecom, protekla su tri časa sa tri grupe učenika novopazarskih osnovnih škola. Ešić je pred djecom otvorio ne samo svoje stare i najnovije knjige, nego i svoje toplo poetsko srce, otkrivši im i neke detalje iz svog djetinjstva, života i iz književnog posla, koji se ne mogu pročitati u njegovim knjigama. Djeca su to nagradila na najbolji način – velikim zanimanjem za Ešićeve dječje knjige. U biblioteci je, tom prilikom, predstavljen i dio bogate produkcije izdavačke kuće „Bosanska riječ“ iz Tuzle.
NAGRADA BAHTIJARAGIĆU - PRIZNANJE BOSASNKOJ LITERATURI
Ovih dana nam je iz Kanade došla veoma lijepa vijest: roman U OLUJI VREMENA, našeg autora, Rifeta Bahtijaragića, koji je prošle godine preveden na engleski jezik i objavljen u izdavačkoj kući Publish America Baltimore, nagrađen je uglednom kandaskom književnom nagradom ETHEL WILSON FICTION PRIZE, dakle, proglašen romanom godine u Kanadi. Autor se, u ovom obimnom romanu, prihvatio teškog zadatka da iz 300 prohujalih godina, s magičnom moći mašte i stvaralačke snage izvuče na svjetlo naših dana istoriju ruskih Duhoboraca ili Hrišćana univerzalnog bratstva, kako su sebe sami nazivali. Njihovu sudbinu sličnu sudbini bosanskih Bogumila - "dobrih Bošnjana", Bahtijaragić je ispričao uzbudljvio i sugestivno, a roman je pobudio veliko interesovanje i naše čitalačke publike. Objavljen je u izdanju IK "Bosanska riječ" Tuzla, (gdje je Bahtijaragić već objavio 4 svoje knjige), a nominovan je i za ovogodišnju nagradu "Skender Kulenović".
Dragi Šimo! Priznajem, bio sam na slatkim mukama pri odabiru pitanja za ovaj razgovor. Jer, tvoj opus je raskošan i raznovrstan, a prostor i vrijeme ograničeni. Onda, da krenemo od onoga što je moja sudbina - novinarstva. Kako bi u nekoliko rečenica opisao svoj 12-godišnji novinarski angažman u nekadašnjem Radio Sarajevu?
EŠIĆ: Sretno doba. Bio sam mlad i radoznao, a taj posao mi je omogućavao da učim i da pronađem svoje mjesto u društvenim kretanjima. Bio sam zaljubljen u taj posao - i danas me želja često povuče. Radio je medij koji pruža neslućene mogućnosti kreativnog izražavanja. Naginjao sam, upravo, takvim – ne klasičnim informativnim, nego više životnim sadržajima. Volio sam praviti priče o običnim, malim ljudima, iz kojih počesto progovore velike istine. Jedna od tih priča bila je izdvojena i nagrađena kao najbolja reportaža te godine u programu radija, a mnoge od njih i danas ljudi, kad se sretnemo, prepričavaju.
Novinarstvo onda i danas, iz tvog ugla i iskustva?
EŠIĆ: Učeći nas novinarskom zanatu, starije kolege su nam, u šali znali reći da je novinarstvo najbolji posao, ali kad se na vrijeme napusti. U mom slučaju se to i obistinilo. Napustio sam taj posao na vrijeme - onda kad sam prvi put dobio od glavnog urednika zadatak koji se kosio sa mojim moralnim ubjeđenjima. Kasnije će se ispostaviti da je rat u bivšoj Jugoslaviji tako i počeo – u medijima. Sretan sam što u tome nisam učestvovao, što sam, lično, sačuvao samo lijepa sjećanja na taj drag i poštovan poziv.
Ipak, dominantna komponenta tvoga ukupnog stvaralačkog opusa jeste pisac za djecu. S tim u vezi mogu da kažem da imaš najneviniju čitalačku publiku. Kako se osjećaš u ulozi onoga koji piše za takve čitaoce?
U Sarajevu su u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH povodom obilježavanja stogodišnjice rođenja velikana bh. književnosti promovisana "Sabrana djela Skendera Kulenovića" u 10 knjiga. Izvršni izdavač ovog projektaje Izdavačka kuća "Bosanska riječ" iz Tuzle, a suizdavači su Međunarodni centar za mir Sarajevo, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, "Rabic" Sarajevo i Sarajevo Publishing. U ovo cjelovito izdanje Kulenovićevih sabranih djela, uvršteni su i rukopisi koji su otkriveni poslije piščeve smrti i prvi put se daju na uvid kulturnoj javnosti.
XXII Sajam knjige je i ove godine okupio BiH pisce iz dijaspore, dajući im šansu da predstave svoja djela i kažu da postoje. Organizator šestog po redu okupljanja i dalje je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH a pokrovitelj ministar Safet Halilović lično. Hvala ministarstvu i personalu koji nam je omogućio da se sretnemo sa publikom, medijima, ali i jedan sa drugim, to jeste događaj i priča u kojoj se duhovno oplođujemo a knjigama trajemo.
Trenutak posjete ministra Halilovića i njegovih saradnika piscima na štandu.
Treba istaći da je ovaj, za nas šesti sajam okupljanja, bio po mnogo čemu specifičan, pokazao je da je moguće da okupljanje pisane riječi i pisaca u dijaspori može uspješno funkcionisati i mimo sajma. Šestoro pisaca (BiH dijapore ću naglašavati dok za to postoji potreba, a postoji) je na međunarodnom planu postiglo zapažene književne uspjehe: Bekim Sejranović je dobio nagradu „Meša Selimović“, Bisera Boškailo nagradu „Dereta“, roman Saše Stanišića je preveden na 30 jezika, Mirko Kovač je dobio Njegoševu nagradu, Enes Topalović ušao u najuži izbor BIGZ-ove, Zulmir Bečević nominovan za August pris, Aleksandar Hemon ulazi u red najprevođenijih...
ŠIMI EŠIĆU NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO U KNJIŽEVNOSTI,
A KNJIZI KAKO SE CRTA SUNCE NAGRADA ZA NAJBOLJE OBLIKOVANU KNJIGU NA SAJMU
U programu ovogodišnjeg sajma knjiga u Sarajevu predstavljene su dvije nove knjige Šime Ešića. Prvu, pod naslovom Djeca rastu, izdala je Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH u povodu Ešićeve nominacije za nagradu Astrid Lindgren. Riječ je o reprezentativnom izboru ranije objavljenih i novih Ešićevih pjesama koje se prvi put predstavljaju javnosti. Knjiga su nadahnuto ilustrirali studenti likovnih akademija Cetinja i Sarajeva. Predstavljanje knjige pratilo je više stotina posjetilaca sajma, a o knjizi su govorili pjesnik Ismet Bekrić i direktor Nacionalne biblioteke, Ismet Ovčina, koji je svim učenicima osnovnih škola, prisutnim na promociji, darivao Ešićevu knjigu sa autogramom pisca.
Sarajevski sajam knjiga koji je ove godine održan od 21. do 26. aprila prilika je za brojne izdavače iz BiH i okruženja da pokažu i predstave svoja najnovija i najvažnija izdanja i projekte. Među njima se i ove godine predstavila i „Bosanska riječ“ iz Tuzle, koja je pored svojih izdanja, već sedmi put, u saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, bila domaćin bosanskohercegovačkim piscima koji žive i rade izvan Bosne i Hercegovine. Na centralnoj bini sajma predstavljeno je desetak bh autora iz dijaspore koji su na ovu svetkovinu knjige došli iz cijelog svijeta i donijeli svoja najnovija ostvarenja.
U prepunoj knjižariIzdavacke kuce Bosanska rijec u Tuzli 16. aprila je predstavljena nova knjiga Posrcu vetrovi crveni, dvojice savremenih srpskih pjesnika Momcila Miloševica i Živka Avramovica. Rijec je o poemi izuzetne umjetnicke snage za koju je jedan od recenzenata, književnik i aforisticar, Milen Milivojevic, pored ostalog rekao da je „sasvim neobicna pojava u književnosti, jer su je zajedno i istovremeno napisala dvojica autora i to tako što je jedan autor napisao jedan stih, drugi autor naredni stih. I tako svih osam pjevanja – cijela 224 stiha, svaki autor, dakle, po 112 stihova. No, citalac koji to ne zna, ne bi ni po cemu mogao naslutiti da ovo književno ostvarenje nije iz jedne ruke, jer ono djeluje kao da je poteklo iz jedne glave, iz srca, iz jednog nadahnuca. Održan je ujednacen ritam, ispoštovana dosljedno ukrštena rima, ali i prorocki nagoviješteno moralno posrtanje društva, koje cemo u njegovom najdrasticnijim oblicima, odživjeti tek u ovom vremenu, nakon punih trideset godina“.
Volio sam praviti priče o običnim, malim ljudima, iz kojih počesto progovore velike istine...* Učeći nas novinarskom zanatu, starije kolege su nam, u šali znali reći da je novinarstvo najbolji posao, ali kad se na vrijeme napusti...*U Bosni nema ništa što se koristi u oba entiteta. Jedino zrak. Ali i on se u drugom entitetu zove vazduh..* Bosanski čitalac se mnogo teže „peca“ na senzaciju. Oprezan je, probirljiv, ne nasjeda na halabuku i reklamu, pa mu u tom pretjeranom oprezu promaknu i neke važne knjige...* Jer na našim prostorima su takvi mentaliteti - lako ih je zapaliti za nešto što ne valja. Lako padamo na patetiku i poluistinu, euforični smo. Poslije se kajemo, ali kasno Marko...* Sve šta sam do sada napisao ima veze sa životom. A u tome je najviše zavičajnih boja, njih sam nekako najjače upio, najsvjetlije su urezane u mom pamćenju. Možda zato što je djetinjstvo jedino vrijeme kad se bezbrižno živjelo i istinski radovalo životu. Sve ostalo je, u neku ruku, imitacija života...*Nezahvalno je – ko sam ja da ljudima držim vaz! Jest da sam iz slane Tuzle, ali ne bih volio ni da budem shvaćen kao da nekome „solim pamet“. No, kad već imam tu priliku, ako me iko želi čuti – ne okrećite oči od knjige na maternjem jeziku. Ne okrećite joj leđa, držite je u rafi, makar samo prolazili pored nje, makar je ne čitali...
Ovih dana nam je iz Kanade došla veoma lijepa vijest: roman U OLUJI VREMENA, našeg autora, Rifeta Bahtijaragića, koji je prošle godine preveden na engleski jezik i objavljen u izdavačkoj kući Publish America Baltimore, nagrađen je uglednom kandaskom književnom nagradom ETHEL WILSON FICTION PRIZE, dakle, proglašen romanom godine u Kanadi. Autor se, u ovom obimnom romanu, prihvatio teškog zadatka da iz 300 prohujalih godina, s magičnom moći mašte i stvaralačke snage izvuče na svjetlo naših dana istoriju ruskih Duhoboraca ili Hrišćana univerzalnog bratstva, kako su sebe sami nazivali. Njihovu sudbinu sličnu sudbini bosanskih Bogumila - "dobrih Bošnjana", Bahtijaragić je ispričao uzbudljvio i sugestivno, a roman je pobudio veliko interesovanje i naše čitalačke publike. Objavljen je u izdanju IK "Bosanska riječ" Tuzla, (gdje je Bahtijaragić već objavio 4 svoje knjige), a nominovan je i za ovogodišnju nagradu "Skender Kulenović".
EŠIĆ: 
Volio sam praviti priče o običnim, malim ljudima, iz kojih počesto progovore velike istine...* Učeći nas novinarskom zanatu, starije kolege su nam, u šali znali reći da je novinarstvo najbolji posao, ali kad se na vrijeme napusti...*U Bosni nema ništa što se koristi u oba entiteta. Jedino zrak. Ali i on se u drugom entitetu zove vazduh..* Bosanski čitalac se mnogo teže „peca“ na senzaciju. Oprezan je, probirljiv, ne nasjeda na halabuku i reklamu, pa mu u tom pretjeranom oprezu promaknu i neke važne knjige...* Jer na našim prostorima su takvi mentaliteti - lako ih je zapaliti za nešto što ne valja. Lako padamo na patetiku i poluistinu, euforični smo. Poslije se kajemo, ali kasno Marko...* Sve šta sam do sada napisao ima veze sa životom. A u tome je najviše zavičajnih boja, njih sam nekako najjače upio, najsvjetlije su urezane u mom pamćenju. Možda zato što je djetinjstvo jedino vrijeme kad se bezbrižno živjelo i istinski radovalo životu. Sve ostalo je, u neku ruku, imitacija života...*Nezahvalno je – ko sam ja da ljudima držim vaz! Jest da sam iz slane Tuzle, ali ne bih volio ni da budem shvaćen kao da nekome „solim pamet“. No, kad već imam tu priliku, ako me iko želi čuti – ne okrećite oči od knjige na maternjem jeziku. Ne okrećite joj leđa, držite je u rafi, makar samo prolazili pored nje, makar je ne čitali...